ZNAMO LI ODGOVOR // Prof. dr. H. Muratović: za USN.ba: ZAŠTO CRNOGORCI NISU, A BOSANCI JESU POSTIZBORNI PAPCI?

Čitaoci će se vjerovatno upitati zašto ovaj tekst i ovakvog naslova. Jednostavno, osjećao sam potrebu da javno izrazim svoje ogorčenje na mnoge Bosance kojima javno data riječ u predizbornoj kampanji ništa ne znači i koji se nakon izbora prodaju kao seoske k..rve. Istina, čak bivaju ispod nivoa ovih seoskih „dama“, jer to rade javno i uz višu cijenu. Preletačevići bivaju plaćeni od tajkuna, i u suštini, novcem maznutim preko kojekakvih „javnih“ nabavki, urađenih (ili započetih) potrebnih i/ili nepotrebnih „javnnih“ projekata i projektića, koji su i urađeni po cijenama u koje su unaprijed uračunate naknade za šminkanje naše jadne stvarnosti i za transfer (prelazak) papaka na njihovu stranu. Prozvani mogu reći što se miješaš kada nas me (nas) je izabrao narod? Tačno. Ali, narod te (vas) je izabrao na sasvim drugoj priči i obećanjima. Uz to, zašto ne dijeliš sudbinu većine koja te je izabrala, već četiri godine ljenčarenja živiš na račun upravo te sirotinje! U tom periodu važno je da slušaš gazdu (gazde), da ne talasaš, a to što gotovo ništa korisno ne radiš jer i ne znaš raditi, to je najmanje važno. Bitno je da si naš! Može mi se postaviti i pitanje zašto ukazujem na papke kada ih narod već duže vremena bira. E, tu dolazimo do važnog pitanja: zašto to obični ljudi čine, prodavajući čast za večeru. Hajde da se to desi jednom, ali kada se to dešava kontinuirano, onda je to problem. Odgovor na ova pitanja trebali bi dati sociolozi, psiholozi, andragozi, ali ga ne daju. Stoga sugerišem mladim ljudima na master i doktorskom studiju na filozofskim fakultetima da istraže uzroke ove problematike i obrade je kao temu magistarskog rada ili čak doktorske disertacije. Pri njihovim obradama, kao mjerilo vrijednosti dosljednosti mogu koristiti postizborno ponašanje izabranih u Crnoj Gori.

Autor ovoga teksta u septembru je uputio otvoreno pismo Dritanu Abazoviću („Gospodine Abazoviću, da ćeš biti grobar normalne Crne Gore?“ i napisao tekst 25.11. pod naslovom „Ko će biti bužimski papci?“ Istina, pitanje i sadržina drugog teksta mogla se uputiti bilo kojoj općini u BiH i to ne samo kada su u pitanju lokalni, već i opšti izbori. E, sada dolazimo do ključnog pitanja: zašto Crnogorci ne pristaju biti papci po bilo koju cijenu, a Bosanci to s lakoćom prihvataju?! Neću ni da pomislim da je u pitanju genetski kod, ali neka neuralgična tačka sigurno jeste. U Crnoj Gori dotadašnja opozicija imala je sve poluge vlasti, ali je osvojila 40 poslaničkih mjesta, a ujedinjena opozicija 41. S obzirom na položajne, materijalne, informacione, bezbjednosne i svake druge poluge koje je imao do tada vladajući DPS, većina ljudi u BiH očekivala je da će Đukanović i društvo uspjeti kupiti bar jednog papka i zadržati vlast. Međutim, to se nije desilo. Istina, do sada se nije desilo i da neko iz dojučerašnje pozicije, sada u opoziciji, pređe na stranu novih pobjednika radi sačuvanja pozicije. Dakle, ljudi iz obe opcije ostali su dosljedni, odnosno nisu pristali biti papci. Nezavisno što imam zamjerke na način kako su prvi vladali, a kako su drugi došli na vlast, to ostavljam po strani, već se fokusiram na činjenicu da su i jedni i drugi ostali dosljedni. Čitaoce pitam: šta mislite da li bi se to dogodilo u bilo kojoj općini u BiH, kantonu, entitetu, Distriktu Brčko ili državnom nivou. Siguran sam da ne bi, što potvrđuju sve dosadašnje trgovine i mešetarenja na svim nivoima vlasti u BiH. Jer, kod nas je važno obezbijediti matematičku većinu (novcem, zapošljavanjem rodbine, pomaganjem da se na brzinu steknu diplome fakulteta, pa čak i titule magistra i doktora nauka), a nisu važni programi razvoja, jer za one na vlasti ima i biće novca. To što mladi i obrazovani odlaze masovno u inostranstvo vladajuće ne brine, jer oni ionako nisu njihovo biračko tijelo. Važno je da se udovoljava budžetlijama i papcima. To što se protagonisti ovakve politike pozivaju na patriotizam, vjeru i na demokratiju, a drsko lažu, izgleda da nije briga ni akademija nauka, ni akademske zajednice, ni vjerskih zajednica, niti ljudi koji su zaduženi (i dobro plaćeni) za daleko brži razvoj i zapošljavanje.

S obzirom da stranci znaju s kakvim kalibrom ljudi u BiH imaju posla, onda nije ni čudno što smo na zadnjem mjestu po veličini inostranih ulaganja u regionu i što nam politiku zajedno sa našim barabama modeliraju trećerazredni ljudi iz tzv. međunarodne zajednice. I kada mi komšija neki dan postavi pitanja: zašto se sporo razvijamo, zašto je ogromna nezaposlenost, zašto su niske plate, zašto je poljoprivreda nezaštićena i nepodsticana, zašto nema dovoljnih stimulacija izvoznicima, zašto se uništavaju šume i rijeke, zašto se ovoliko zadužujemo u inostranstvu, odgovorio sam mu sa samo jednim protupitanjem. jesi li o tome razmišljao i pitao me pred bilo koje izbore?!

Comments are closed.

U skladu s novom europskom regulativom, USN je nadogradio politiku privatnosti i korištenja kolačića. (Cookies) Kolačiće upotrebljavamo kako bismo vam omogućili korištenje naše online usluge, što bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost našeg portala, prikaz reklamnih sadržaja i ostale funkcionalnosti koje inače ne bismo mogli pružati. Daljnjim korištenjem portala, suglasni ste s korištenjem kolačića. PrihvatiPročitaj više

Pravila privatnosti