prof. dr. H. Muratović za USN.ba: NON-PAPER I BOSANSKI KUKAVIČLUK?!

U posljednje vrijeme u BiH pojam non-paper postao je važniji od širenja korona virusa. Zašto? Prije odgovora na ovo pitanje, objasnimo prvo značenje riječi non-paper. U suštini, non-paper označava papir (pismo), koji izričito nema snagu službenog dokumenta, ali je neka vrsta informacije, koju bi trebalo uzeti na znanje bez obzira što se njen autor namjerno odvojio od službene forme ili jednostavnije rečeno, to je papir (pismo) koji „ne postoji“. Dakle, non-paper je oblik diplomatskog komuniciranja, zasnovan na diskreciji, a inicira se onda kada to odgovara autoru i/ili onima koji su zainteresovani za određenu temu. Budući da je Janez Janša, predsjednik Vlade Slovenije, non-paper poslao predsjedniku Evropskog vijeća, negiranje pisma od strane Evropske komisije, kao „Vlade“ Evropske unije, ne znači ništa.

Čitaoci moraju znati šta predstavlja Evropska unija i na kojim postulatima je zasnovana. U suštini, EU predstavlja integraciju država koja se zasniva na zajedničkim vrijednostima, među kojima je i načelo nenametanja stavova drugim i načelo nepromjenjivosti granica postojećih država. Ako je to i suštinski pravna stečevina (acguis) EU, da li to onda vrijedi i za BiH?! Ovo pitanje postavljam u kontekstu Janšinog pisma Evropskom vijeću. Nakon što bar malo razmisli o Janšinoj drskosti i neznanju osnovnih historijskih činjenica, vezanih za Balkan, svaki korektan čovjek mora se zapitati: kako i zašto genezu historije Zapadnog Balkana „tumači“ nekadašnji zastavnik JNA Janša, a danas promotor konačnog završetka disolucije Jugoslavije, na način da nestanu četiri države, među kojima je i BiH. Jadno je da dotični „gospodin“ (Janša) ne zna da su BiH i Crna Gora starije od obe Jugoslavije, a on bi da one nestanu!? Dakle, odgovor na pitanje kako on to tumači, vrlo je jednostavan: neznalački, pokvareno i sa opasnom namjerom! Odgovor na drugi dio pitanja, zašto, zahtijeva podsjećanje na sve sumnjive finansijske rabote koje su on i njegovi ljudi činili u RS zajedno sa Dodikovim pulenima i na „poslovne“ i druge veze koje postoje na relaciji Mađarska (Orban), RS, Rusija, Janša).

Javnost u BiH o Janšinim non-paperu Evropskom vijeću i „brizi“ predsjednika Vlade Slovenije za državu BiH saznaje nedopustivo kasno. S obzirom da su zvaničnici BiH o ovome bili pravovremeno obaviješteni iz diolomatskih i drugih kanala, postavlja se pitanje: zašto su to krili od naše javnosti?! Pitanje predsjednika Slovenije Pahora u Sarajevu: da li se BiH može radružiti mirnim putem, samo po sebi je drsko, neetično i bezobrazno! Iako ne bi bilo diplomatski, članovi Predsjedništva DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE morali su ga drsko prekinuti i javno mu reći samo jednu rečenicu: Predsjedniče, mi ne dopuštamo bilo kome da postavlja bilo kakvo pitanje o raspadu naše Države! Odmah prekidamo bilo kakav razgovor na ovu temu! Umjesto toga, Pahor se smije i kaže da je on samo pitao. Jednostavno, nepristojno i pitanje i ponašanje predsjednika Pahora!

Likovanje Dodika na non-paper je razumljivo, kao i šutnja D. Čovića. Međutim, šta je sa probosanskim političarima? Zašto su oni dugo šutili, mlako reagovali i zašto narod nisu o tome obavijestili? Jer, kada je u pitanju Država, onda nema šutnje i narod mora znati šta mu se sprema. Izleda da je kod bošnjačkih političara opet na sceni politika blage reakcije, umjesto oštre akcije. Znam da će mnogi čitaoci reći: zašto se žestiti na nešto „što ne postoji“ i pridavati mu toliki značaj? Odgovor je vrlo jednostavan i treba ga posmatrati u kontekstu svojevremeno naše uspavanosti (početkom 1992.) da rata neće biti! Na pipkanje rasturača države BiH treba reagovati odmah, javno, masovno i kategorički s jasnom porukom: podjela države BiH ne može se izvršiti čak ni ratom, a kamoli na miran način!

Da bi stavovi probosanske politike bili uvjerljivi, ona mora korjenito da se promijeni. Uz to, ta politika i sama konačno mora napustiti prozirne mudrolije da jednu aferu potiskuje nametanjem druge i tako unedogled. Bojim se da sve ovo naši zvaničnici čine ne zbog nacionalnog patriotizma, već zbog „nacionalnog“ biznisa. Jer, kada je eskalirala afera „Respiratori“, pojavio se non-paper i još nešto: skrivena Oluka Vlade RS o zaduženja ovoga entiteta na Bečkoj berzi od 800 miliona KM. Provođenje ove Odluke nije moguće bez saglasnosti ministra finansija u Vijeću ministara BiH (Bevande) i Centralne banke BiH (guvernera Softića). O zaduženju RS prije godinu i pol na istoj Berzi i o opasnostima po Državu, upozorio sam navedene dvije institucije i javnost, rekavši da će obveznice RS-a poklopiti neki ruski oligarh s jasnom namjerom, što se, nažalost, i dogodilo. Jer, kada RS ne bude mogla platiti o roku dospijeća obaveze po osnovu emitovanih obveznica od 800 miliona, oligarh će poklopiti neko od nacionalnih dobara koje nije vlasništvo samo RS-s, već i BiH. Tada će uslijediti uobičajena priča probosanskih političara o neustavnosti takve transakcije, ali će biti kasno, o čemu svjedoče uzurpacije vodotoka Drine, Buškog jezera, aerodroma Trebinje, itd. Budući da u BiH postoji jedinstveno valutno područje i jedinstveno normirani indirektni porezi, kriza u jednom entitetu neminovno će se preliti i u drugi entitet. Stoga namjeravano zaduživanje RS-a treba spriječiti. Odgovorna državna politika to bi učinila bez dvoumljenja. Jer, ako to ne učini, onda je i sama saučesnik finansijskog rušenja Države.

Dodikov režim u prethodna tri mjeseca zaduživao se na domaćem finansijskom tržištu sedam puta emitovanjem obveznica i trezorskih zapisa. S obzirom da se više ne može zadužiti na domaćem tržištu (zbog predisponiranosti), preostaje mu zaduženje na inostranom finansijskom tržištu, a za to su mu potrebne navedene saglasnosti sa nivoa Države. Zaduženje RS-a putem blagajničkih zapisa je kratkoročno, a putem obveznica dugoročno. No, bez obzira na rok zaduženja, činjenica je da se i dugoročno zaduženje vrši u svrhu kratkoročnog trošenja u neproduktivne svrhe, što ovo zaduženja još više problematizira. Kreator ovih zaduženja je M. Dodik koji svakodnevno pljuje po Državi na čijem je čelu i koji je toliko „pametan“ da misli kako je javnost u Federaciji BiH zaboravila da je entitet RS prošle godine sa Jedinstvenog računa Uprave za indirektno oporezivanje BiH povukao više nego što mu po kriterijima pripada za 840,8 miliona KM. Ovo mu je omogućila neodgovorna bošnjačka politika koja je od rata naovamo prepustila finansije nivoa Države i Federacije drugima. Jer, pravo veta pri nekorektnoj raspodjeli javnih prihoda imaju samo ministri finansija entiteta i ministar finansija u Vijeću ministara, pa se priča malinara Novalića svodi na otrcane fraze bez bilo kakve upotrebne vrijednosti.

Državotvorno odgovorna probosanska politika ima sve instrumente da kulturno urazumi razularenog Dodika. Jednostavno, ne dati mu saglasnosti na ino zaduženje, a raspodjelu javnih prihoda po osnovu indirektnih poreza vršiti po utvrđenim kriterijima, a ne da RS uplaćuje 22,18%, a povlači 34,16% ili više za 11,98% (na teret Federacije). Na osnovu ovih pokazatelja proizlazi da je Federacija najveći donator (i spasilac) RS. Jer, dok je Srbija po svim osnovama u protekle četiri godine RS-u dala pomoć u ukupnom iznosu od 73,6 miliona eura, Federacija mu je samo prošle godine dala 429,89 miliona eura. Stoga na kraju ovoga teksta javno postavljam samo dva pitanja nosiocima probosanske politike: 1. dokle ćete biti autori finansijskog non-papera u korist Dodika; 2. zar stvarno mislite da narodu nije jasno da ovakvim (ne)činjenjem trgujete nacionalnim interesom u korist „nacionalnog“ (ličnog) biznisa i opstnka na vlasti?!

 

Comments are closed.

U skladu s novom europskom regulativom, USN je nadogradio politiku privatnosti i korištenja kolačića. (Cookies) Kolačiće upotrebljavamo kako bismo vam omogućili korištenje naše online usluge, što bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost našeg portala, prikaz reklamnih sadržaja i ostale funkcionalnosti koje inače ne bismo mogli pružati. Daljnjim korištenjem portala, suglasni ste s korištenjem kolačića. PrihvatiPročitaj više

Pravila privatnosti